|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Piše: Barbara, Alice ili Phoebe.
Lost and insecure
You found me, you found me
Lyin' on the floor
Surrounded, surrounded
Why'd you have to wait?
Where were you? Where were you?
Just a little late
You found me, you found me
~You Found Me
By: The Fray
Designer
Basecodes
Adjustment
|
|
10.Nova osoba
16.04.2010.
Angels On the Moon ~ Thriving Ivory
Do you dream that the world will know your name,
So tell me your name
And do you care, about all the little things,
Or anything at all (anything at all),
I wanna feel all the chemicals inside,
I wanna feel (I wanna feel),
I wanna sunburn just to know that I'm alive,
To know I'm alive (to know if I'm alive)
Kevin Malloy
Žurio sam u kafiću naći se sa Jhonnyem jer sam napokon izašao iz bolnice nakon što sam ondje bio tri dana. Jest da su me Jhonny i Aurora dolazili posjećivati i ostajali bi ondje duže vremena, ali nedostajalo mi je viđati se s njima izvan bolnice. Tiana je jednom došla k meni, a Aurora je bila u tada sa mnom u sobi. Namjerno sam joj rekao da izađe oodande te objasnio Tiani da ne želim da mi se ikada približi sa drogom, da možemo biti prijatelji, ali da ću se udaljiti od nje ako mi ikada više pponudibilo koju vrstu.
Otvorio sam vrata kafića, zakoračio u njemu i pozdravio poznate konobare. Jhonny je sjedio kraj prozora i zamišljeno gledao u ccjenik Pretpostavio sam da mu je bilo dosadno jer su kava i čaša vode stajala pred njim.
„Ejla...“ –pozdravio sam ga, te sjeo preko puta njega.
„Napokon!“ –zakolutao je očima. „Mislio sam da ću ovdje doživjeti smak Svijeta!“
„Nisam ja kriv što si došao ranije. Ja sam došao točno na vrijeme!“
Zakolutao je očima.
„Bio si sa Aurorom, jelda?“ –pogledao me.
Nacerio sam se.
„Tako si čudan kad si zaljubljen!“ –promrmljao je.
Nasmiješio sam se i naručio ppićekad mi je konobar prišao. Pogledao sam nasmiješeno kroz prozor. Da, bio sam zaljubljen u Auroru. Duže vremena nisam osjećao nešto onako snažno prema nekoj curi, a ova me djevojka mmijenjalau bolju osobu. Bilo mi je drago što je postala dio mog života.
„Ta cura te tako promijenila otkad se niotkuda pojavila!“ –uzvratio je.
„Zar je to loše?“ –pogledao sam u njega.
„Nisam to rekao! Drago mi je zbog toga. Čudno mi je znati da se ne drogiraš već nekoliko dana!“
„Četiri dana!“
„Dobro, četiri! Iskreno... Jako mi je drago!!! Nadam se samo da nećeš popustiti!“
„Neću!“ –odmahnuo sam glavom i pogledao ga odlučno. „Ne želim umrijeti!“
„Hah...“ –pogledao me suzivši očima. „Kad sam ti ja govorio da to ne radiš, govorio si mi da te pustim na miru, ali Aurorica je sve ppromijenila ha?“
Prošao sam rukom kroz kosu i nasmiješio se. Pogodio me ppapirićem a zatim mi se nasmiješio. Znao sam da mu je bilo drago što sam ipak popustio i prestao se drogirati. Htio sam to učiniti zbog njega... zbog Aurore... zbog sebe... zbog Miuccie... Ona bi bila jako razočarana u mene što sam tratio svoj život i da ne bi voljela da umrem za njom. Odlučio sam živjeti zbog oboje.
Don't tell me if I'm dying,
Cause I don't wanna know,
If I can't see the sun,
Maybe I should go,
Don't wake me cause I'm dreaming,
Of angels on the moon,
Where everyone you know,
Never leaves too soon
Nekoliko dana kasnije
Aurora Chenning
Koračala sam bijelim hodnicima. Bila sam jako uznemirena jer sam znala što sam radila ondje, zbog čega su me Bog i Vrag željeli smjesta vidjeti. Sutra je bio trideseti dan otkad sam poslana na Zemlji i znala sam što slijedi nakon toga. Bojala sam se uči u sobu za sastanke.
Stajala sam već neko vrijeme pred vratima i razmislila želim li uči ili ne. Naravno da nisam željela, ali svejedno sam morala. Duboko sam uzdahnula, ali nisam imala snage uči kroz ona vrata.
„Aurora...“ –prozvao me.
Trgnula sam se i otvorila vrata. On i Ona stajali su jedno do drugoga čekajući na mene.
„Napokon si se pojavila!“ –zakolutala je očima. „Nemam previše vremena!“
„Onda reci što trebaš da mogu otići!“ –pogledala sam ju ozbiljno.
Pogledala je u Boga, a on je klimnuoglavom kao da je želio potvrditi da mi može slobodno reći što se mota u njenoj glavi. Začudilo me što ga je iznenada počela slušati jer je ipak bila jako tvrdoglava i radila ono što je željela.
„Tvoj Kevin će ostati živ.“ –rekla je prolazeći kraj mene. „Sada prepuštam na Njega riječ, dušo, i idem vidjeti tko je sljedećina listi. Činilo mi se da je Kevin jako dobar sluga, ali s obzirom da si mi ga otela morat ću pronaći nekoliko njih koji će ga zamijeniti“
Izašla je iz one prostorije zalupivši vratima, a ja sam se nasmiješila. Bilo mi je drago što ga je pustila na životu.
„Usput...“ –vrata su se ponovno otvorila, a ja sam se okrenula prema Njoj. „Ne mora značiti da ga sljedećiput neću ubiti, znaš?“
Zakolutala sam očima, a ona je zadovoljno zalupila vratima. Odmahnuvši glavom, okrenula sam se prema Njemu. Promatrao me u tišini, a ja sam znala što slijedi. Tiho sam uzdahnula i pričekala da započne razgovor.
Bojala sam se onoga što je slijedilo. Nisam željela čuti istinu; nitko ju nije želio čuti ako je ona bila ta za koju nije željela znati.
Do you believe in the day that you were born,
Tell me do you believe,
And do you know that every day's the first of the rest of your life
Kevin Malloy
Aurora je bila jako čudna kad sam se našao s njom. Bila je šutljiva i zamišljena; cijelo vrijeme je izbjegavala moj pogled, gledala u pod ili pak se isključila iz razgovora. Zabrinjavalo me to njeno ponašanje, ali nisam točno znao kako bih ju mogao pitati da mi kaže u čemu je stvar.
„Aurora...“ –pogledao sam u nju, a ona je zastala. „Što je bilo?“
Uzdahnula je povukla za sobom bez riječi. Pogledao sam oko sebe. Udaljavali smo se od centra grada, od gomile ljudi. Pretpostavio sam da je željela na samo razgovarati sa mnom, a ja sam šutio razmišljajući o onome što mi je željela reći.
Stala je kad smo došli do brda sa kojega se vidio cijeli grad. Bilo je lijepo stajati ondje s njom. Njena je kosa vijorila lagano na vjetru, oči su ssvjetlucale a kad me pogledala... primijetiosam da su bile tužne. Nešto se događalo, a ona mi nije imala snage reći. Postao sam nervozan, ruke su mi se počele znojiti, a srce ubrzanije kucati.
„Ja...“ –uzdahnula je. „Ja nisam ono što ti misliš, Kevin.“
Zbunjeno sam podignuo obrvu i počešao se po glavi jer nisam sshvaćaoo onome što mi je pričala.
„Ja nisam živo biće“ –nastavila je.
Šokirano sam gledao u nju. Neko vrijeme smo oboje šutjeli, a onda sam se počeo smijati na sav glas. Moj smijeh je odjeknuo livadom. Uhvatio sam se za trbuh i nisam se mogao zaustaviti jer mi ono jednostavno bilo presmiješno.
„Što si konzumirala, Aurora?“ –uzvratio sam nakon što sam obrisao suze.
Uzdahnula je.
„Ozbiljna sam, Kevine.“ –pogledala me ozbiljnim izrazom lica. „Umrla sam prije sedam mjeseci, u automobilskojnesreći!“
„Aha!“ –zakolutao sam očima. „A ja sam Denzel Washington!“
Lagano se udarila rukom od čelo i odmahnuo glavom dok sam ja zbunjeno gledao u nju. Doista sam razmišljao o tome kako je moguće da je konzumirala drogu. Nije ni bilo čudo što se ponašala onako čudno i uz to govorila kako je umrla, a bila je od krvi i mesa; stajala je preda mnom.
„Ok...“ –uzdahnula je. „Što bi mi rekao kad bih ti rekao da sam anđeo koji je na mjesec dana došao na Svijet kako bih te spasio iz pakla droge i kako ne bi umro?!“
Gledao sam ju u tišini očaran njenim razmišljanjem.
„Rekao bih ti da si luda...“ –uzvratio sam.
Odmahnula je glavom.
„Ozbiljno te pitam, Aurora...“ –započeo sam. „Jesi li popušila nešto? Povukla koju lajnu? Nafiksala se?!“
„Kevine, nemaš pojma koliko sam ozbiljna dok ti ovo pričam!“ –nadodala je uvrijeđeno što joj ne vjerujem u budalaštine koje priča. „Ako mi ne vjeruješ – slobodno napiši moje ime i prezime na Internetu i pronaći ćeš članak o nesreći u kojoj sam preminula!“
„Aurora, čuješ li ti sebe?! Govoriš da si umrla, a od krvi i mesa si!!! Od koga si kupila drogu?!“
„DAJ ME POSLUŠAJ VEĆ JEDNOM!!!!“
Zbunjeno sam ju promatrao. Primijetio sam kako postaje bljeđa
„Što ti se događa?“ –upitao sam ju.
Podignula je ruke.
„O, ne, ne, neeee...“ –odmahivala je glavom.
„Što je bilo?!“ –upitao sam ju zbunjeno, a i preplašeno.
„Nestajem... Kevine, ja nestajem!“
„Ma koj' kurac pričaš?! Plašiš me!!!“
„Nemam previše vremena. Nestat ću i ti me više nikada nećeš vidjeti!“
„Molim?!“
„Vjeruj mi, molim te, molim te!!! Došla sam ovdje da te spasim, ali zaljubila sam se u tebe. Vjeruj mi da te volim i ostala bih uz tebe, ali ne mogu – ne smijem! Naša je ljubav zabranjena!“
„Ma o čemu ti pričaš?! Ne shvaćam te...“
Primijetio sam da joj noge postaju nevidljive i bez riječi gledao u nju. Prišla mi je, utisnula poljubac na moje usne i prislonila ruke na moja prsa, sa strane gdje je bilo moje srce koje je u onom trenutku kucalo brže nego inače.
„Znaj da ću uvijek biti u tvome srcu, uz tebe i paziti da ponovno ne učiniš nešto nažao sam sebi!“ –uzvratila je, te nestala s mog vidika prije nego sam ja išta uspio reći.
Stajao sam neko vrijeme ukipljeno na mjestu ne vjerovajući u ono što se događalo. Cura koju sam volio mi je rekla da je anđeo poslana na Zemlji kako bi me spasila, a onda nestala pred mojim očima.
„Droga je jebeno loše utjecala na tebe, Kevine!“ –pomislio sam.
Pogledao sam oko sebe. bio sam potpuno sam.
„Aurora...?“ –prozvao sam ju, ali nje nigdje nije bilo.
Sjeo sam na pod i duboko uzdahnuo ne znajući što se zbilo.
Don't tell me if I'm dying,
Cause I don't wanna know,
If I can't see the sun,
Maybe I should go,
Don't wake me cause I'm dreaming,
Of angels on the moon,
Where everyone you know,
Never leaves too soon,
This is to one last day in the shadows,
And to know a brothers love,
This is to New York City angels,
And the rivers of our blood,
This is to all of us,
To all of us
Noć je pala kad sam napokon skupio snage da se vratim u grad. Bio sam i dalje u potpunom šoku zbog onoga što se dogodilo u samo nekoliko minuta... ili sekundi možda. Nisam mogao vjerovati da anđeli zapravo postoje. Mislio sam da nas to samo u crkvi uče. Nisam vjerovao previše u Boga jer me iznevjerio što mi je morao uništiti život, ali sada nisam niti bio siguran da on ne postoji.
Koračao sam trotoarima laganim korakom, gledajući u pod, sa rukama u džepovima. Jedva sam čekao da dođem kod kuće kako bih otišao spavati. Vjerojatno je ono bio samo jedan užasno loš san iz kojeg sam se morao probuditi.
„SRANJE!!!“ –uzviknuo je ženski glas.
Podignuo sam glavu i primijetio kako kartonska kutija leti prema meni. Uhvatio sam ju na vrijeme, prije nego je pala na pod, te čuo kako unutra nešto zvecka.
„Oh, hvala ti!!!“ –začuo sam ženski glas.
Pogledao sam ispred sebe i ostao začuđen ugledavši djevojku jako sličnu Aurori, samo što je ova imala kraću ravnu kosu i bila je niža za glavu i pol od mene. Zelene oči bile su potpuno iste kao Aurorine.
„Nema – na – čemu...“ –promrmljao sam.
„Sretna sam što si se pojavio na vrijeme!“ –nacerila se.
Klimnuo sam glavom i pogledao iza nje. Primijetio sam kombi u kojemu je bilo puno kutija.
„Nova si?“ –upitao sam.
„Aha.“ –klimnula je glavom i uzela mi kutiju iz ruke. „Upravo sam se doselila iz LA-a!
„Zanimljivo.“
„Ti si odavde?“
„Aha.“
„Oh, odlično! Nije da te želim zamaravati, ali... Trebala bi mi tvoja pomoć!“
„Ne zamaravaš me. Ovako i onako nemam što raditi! Reci, u čemu je stvar?“
„Trebao bi mi pokazati gdje se nalazi neka ulica. Već sutra ujutro mi je potrebna tvoja pomoć jer trebam pronaći neki prostor!“
„Nema problema! Kao što sam rekao – nemam što raditi.“
„Hvala!“ –nasmiješila se, te krenula prema stepeništu.
„Trebaš pomoć?“ –upitao sam ju. „Mislim... s nošenjem stvari...“
„Ako imaš vremena...“
„Imam ga i previše!“
„Super...“
Nasmiješio sam joj se i otišao po kutiju. Čekala me kraj ulaznih vrata u kuću. Bilo je nevjerojatno koliko je zapravo ličila na Auroru.
„Čemu ti treba prostor?“ –upitao sam ju penjajući se stepenicama do nje.
„Za frizerski salon.“ –odgovorila je.
„Frizerka si?“
„Da. Ako želiš, mogla bih ti srediti tu kosu! Malo je neuredna... oprosti...“
„Nema veze. Svejedno trebam šišanje!“
Nasmiješila se.
„Usput, ja sam Odette!“ –ispružila mi je ruku.
„Kevin!“ –protresao sam ju.
Veselo je ušla u kuću, a ja sam krenuo za njom.
Don't tell me if I'm dying,
Cause I don't wanna know,
If I can't see the sun,
Maybe I should go,
Don't wake me cause I'm dreaming,
Of angels on the moon,
Where everyone you know,
Never leaves too soon,
Yeah you can tell me,
All your thoughts about the stars,
That fill polluted skies,
And show me where you run to,
When no one's left to take your side
But don't tell me where the road ends,
Cause I just don't wanna know,
No, I just don't wanna know,
Don't tell me if I'm dying,
Don't tell me if I'm dying.
|
|
